sam sa sobom

aksamhajrla ...

pokusavam da se sjetim cemu uopste ovaj blog sluzi...
 dal je to mjesto gdje se mahala, ,ili virtualno vlasnistvo 1/1 u kojem mozes pisati sta hoces,ili mjesto gdje cu se kriti pod nekim nadimkom i pisati kao neki od svijeta skriveni intimni dnevnik (koji ce citati svi, osim onih koji bi trebali ako uopste takvih i ima)..... ili je mozda identican fol kao i ona poruka u boci....mozda je nekad neko procita, a i kad je procita vrlo brzo je zaboravi....ili je neki od sporednih kanala komunikacije, ili mozda kao i fejsbuk sluzi za nabavku trac materijala,olajavanja ili "povezivanja" da ne kazem zabadanja nosa u tudje stvari/ guzicu, stim sto je ovako ugodnije, ako nista cisce , ali ako su sve informacije online, onda se one ne mogu smatrati tudjim, vec svacijim... da li je ovo mozda predvidjeno za simplex komuniciranje, ili pak  dijaloskog tipa tzv prepucave.....cini mi se u svakom slucaju da je za nekakvu, kakvugod komunikaciju i sveopstu dostupnost.....
a nesto sam u zadnje vrijeme nako vala prema toj komunikaciji sa svakakvim ljudima....neda mi se, jer ljudi uglavnom pricaju nebuloze i gluposti..svakom svojom izjavom trasiraju sebi put u propast i provodeci vrijeme sa takvima ili na takve, izlazem se mogucnosti da i sam zajasem ka istoj......
elem bolje da se nisam sjetio sifre......
svasta vidim, primjecujem i razaznajem, a nisam bas puno knjiga citao.....mogu mislit kako li je onima koji jesu.....:-P

naci cu se ja sam sa sobom na kafi pa da malo protabirim i vidim dal da mjenjam djelatnost ovog saren ducana ili da zaboravim sifru opet....da ne morim posten svijet svojim glupostima..

kako onomad znadoh reci....
laka vam noc dobri ljudi plemenitih namjera....
 

kako sam se ulijenio sto se pisanja tice.....
ima svasta.....
nije lose...ide.......
sve vise sam ravnodusniji na nepravdu oko sebe, kao da sam uspio doci do toga da je ignore, moj odgovor na nesrecu, nepravdu, napad, bol, koja se sve vise i sve cesce desava.....
imam osjecaj da cu se opet "propisati...."

pisss

nesto sam u frci ovih dana i mjeseci, tako da samo citam, i komentarisem....nisam nigdje pobjegao, tu sam...tu sam.....
pisem ubrzo.....
pozdrav!

" ma nije bitno kako se ko zove i koje je ko vjere, uopste nije to bitno, bitna je samo jedna stvar, a to je da smo petkom svi na dzumi..."
super je to bosnjastvo, i inovativnost u bosnjaka, ali ja sam bio i ostao BOSANAC. I vazda cu biti samo Bosanac, ni srbin, ni hrvat ni pravoslavac ni katolik,ni musliman, ni jevrej, ni eskim,nego Bosanac ,koji radi pameti i sposobnosti bosnjaka i njihovih politickih umijeca i maherluka ,na svu srecu ima pasos druge drzave, kako bi normalno prelazio granice bosnjacke imperije, i da nebi svaki put sa bosnjackom identifikacijom dokazivao svoj ponos ko cuko, spustene glave, po kisi i snijegu ispred neke trafike na granici, istjeran iz vozila.
super je to bosnjastvo,  isto kao i bilo koji drugi oblik nacionalnog samodokazivanja u komsija nam, samo sto se kod njih niko ne zove ni hrvatanj ni srbljan, ni makedoljub, ni slovenjin, nego se zovu najlogicnijom izvedenicom iz naziva drzave, kao sto bi se mi trebali zvati bosanaci i hercegovci,  pa tek onda pridodaju i svoje religijsko opredjeljenje, kao npr "kanadjanin-musliman", + sto sa pasosem svojih zemalja lijepo putuju uzdignute glave, a jos lakse dobijaju vize za ono malo zemalja koje im ih traze.....
a mozda je fol da se sluzbeno da naziv ljudima iz rs-a "bosnjacki srbi"...ili....:-P
kako se izjasnjavam kao bosanac, odma me strpaju u "ostale"... e pa (da izvinu kulturni ljudi) pisam vam se ja na poso dok god sam ja "ostali" u ovoj drzavi, i hvala k-cu sto imam te papire koje imam.
volim BiH , ali je bas volim, ali radi tih intelektualaca i govana koja vode ovu nasu prelijepu domovinu, ako kad opet kome padne napamet da dokazuje svoje svete zemlje ,korjene i nacionalne identitete, bicu prvi koji ce spakovat , ustvari samo pokupit napola spakovani kofer i mjau....a nek sljam i mediokriteti dokazuju svoj identitet putem sverca, i pisanja poema o stradanju majki djece i nevinih....pa pa ce biti.....
ne treba mi nikakvo i nicije objasnjenje,dobio sam ga prije 17 godina, i dovoljno mi je. ja doduse nisam bio u sarajevu za vrijeme rata , ali sam zato golobrad, mlad i naivan bio po vecini BiH ratista sa svojom majkom i ocem...
jebem i bosnjacke i hrvatske i srpske ideologije i intelektualce, vjerske sluzbenike i predsjednike stranaka.jebem im "prepametnu" svercersku uvlakoguzicarsku bosnjacku,republickosrpsku i hercegbosansku i "rod-i-jačku" mater.
pozdrav od bosanca.ateiste.

p.s.  pitajte malo ljude, kad otputujete negdje izvan balkana, gdje se nalazi Bosnjacka imperija, a pogotovo ljude sa drugog kontinenta, za koje nasi prepametni tvrde da su nas zavadili, i da smo mi trn u oku svijeta.....meni je recimo jedna fakultetski obrazovana amerikanka u oslu jedne prilike rekla kako je opasno za amerikance da dolaze na podrucije balkana jer je u blizini bliskog istoka, i kako je zadnja tacka koju oni smatraju sigurnom ,Grcka. a kad sam joj ja rekao da je grcka bliza  "midl istu" nego mi, ona mi rece da sam sigurno u nekoj zabludi i da grijesim.....i da  balkan "not sejf eria for stjudents, end pipl hu ar luking for edjukejšn", ne rece jesu li problem bosnjaci, republikosrbi, ili hercegbosanci?....... popi kafu i ode........

Biti svjestan da tren donošenja odluke jako bitne za budućnost, moze biti momenat u kojem ta budućnost od tog trena za nekog postaje tužna  prošlost, čini situaciju od naizgled jednostavne i sasvim normalne po slijedu dešavanja prirodne, krajnje komplikovanu, glupu i rezultira razmatranjem da se ta odluka odgodi,zaobidje, ne donese i  ta životna stepenica  preskoči, sto znači hendikep, tapkanje u mjestu i paradoks da pri svakoj sljedećoj dilemi ulazimo u razmišljanje sa predrasudama koje smo sami sebi nametnuli i i koje će ustvari učiniti da će već na samom startu razmišljanja naša podsvijest donijeti odluku,a da mi toga nismo ni svjesni i unaprijed hemijskom reakcijom stvoriti emociju u nama koja će istovremeno opravdavati nas stav i umiriti savjest prije nego i izgovorimo to sto smo "svojevoljno odlučili".  Možda je to "ono nešto" koje pokušavamo shvatiti, "razmisljajući" o nečijem postupku. Možda i nije.Možda je sudbina isprogramirana,Mozda i nije. Možda je krug pravolinijska beskonačnost koja putuje po nekom drugom krugu, a možda i nije.
Možda bi ja trebao ići na spavanje. Možda i bi. Bi.

Laku noć dobri ljudi plemenitog srca i plemenitih namjera.

Napravio sam plan. poceo da ga realizujem.Bilo mi je bas drago. Ne treba mi nikakva i ničija pomoć, ali ocekivao sam i prizeljkivao samo jedan mali iskreni smijesak,jebeni mali i najiskreniji, samo kao neki oblik potvrde, da vidim da joj je drago zbog ovoga sto cinim.
Eto samo da vidim da joj je drago , zbog necega zbog cega bi joj po svim religijskim,mahalskim,ljudskim,istorijskim,moralnim, partijskim, partizanskim, stranackim, pizdomaterinskim pravilima trebalo biti drago.
Nista od smijeska, nije se desio, desili su mi se sati besmislenog razgovora, dizanje kiseline iz zeluca do prednjih zuba, pritisak na 200, cudno stanje psihe, koju sam jedva iskontrolisao,da ne puknem i ne iskalim svoj bijes na svemu sto se nadje oko mene i ne ponistim sebe i svoje postojanje i postojanje svega oko mene u krugu od par metara.ostadoh smiren, jer sam
odlucio da u ostatku zivota budem smiren i dobar,plemenit i NEnasilan.
sad kad sjedoh da pisem , smiren, mirne glave, skontah da sam negdje u dubini sebe i znao da se taj smijesak nece desiti.Znao sam da je sve to sto izgleda kao da je lijepo,ustvari, davno otislo u tri picke materine, i da je ta "idila" odavno postala plastična, i da je presvukla sto slojeva i šljaštećih nijansi do dana danasnjeg.Ne zelim vise da poliram i glancam tu plastiku, niskim, pa ni snjom. nek ide sve u beskraj i nistavilo, ali ja cu ostvariti ono sto sam naumio.
Znam da to od ovog momenta ode u jednu potpuno novu dimenziju za mene, Znam da sam se ovim činom odrekao armirano-betonsko-bunkerske stabilnosti u svom zivotu,i da su od veceras stvari potpuno ali potpuno drugacije za mene, mozda je to i jedan od posljednjih redaka, napisanih u ovom dosadasnjem nacinu zivota.mozda je to i potpis i pecat, da su od sad stvari drugacije.izgubio sam ono sto sam mislio da se ne moze izgubiti, sa osobom od koje se to nebi smjelo izgubiti. otkacio sam sa sebe uzdu, koji mnogi smatraju kao jedinu iskrenu uzdu koja nas cisto nevino i iskreno prati u zivotu, i onda kad se sama otkine, ostatak zivota ljudi zale za njom. Ja sam je presjekao, ustvari polomio, jer je iz neke lijepe graciozne, zlatnim koncem
izvezene, odavno presla u plastičnu,(nastalu od pretopljenih demode turskih snala za kosu u kini koju je topio tajvanac).Mozda se to i trebalo desiti.Dobro je da se nikad do sada nisam u potpunosti oslanjao na to, i da sam izmedju "mercedesa i yuge" ja uzimao "yugu" jer mi
je sluzio svrsi, i zadovoljavao potrebe. i nekako sam se osjecao komotnije u yugi. znam da su mi svi govorili da je bolji "mercedes" ali ja opet ne htjedoh.Ne htjedoh, zato sto znam da je sve moguće, i da se sve prije ili kasnije desi. Da sam slusao "starije" i uzeo tad taj "merecedes", nocas bi morao postupiti po direktivi, ili ako ne,onsa skinut cipele, ostavit kljuceve od "mecke" i bos lagano svojim putem.ovako sam, nekako raspizdjeno ali blago zadovoljno sjeo u svog yugića, u svojim patikicama sa plavim pertlama, i otisao gdje mi je bio cejf.
Ne treba mi nikakva i ničija pomoć, niti mi treba priznanje "odraslosti"i "zrelosti" jebe mi se za takmičenje i nadmetanje, boli me kurac ima li bolji ili lošiji ne zelim nikoga da fasciniram niti obaram snogu, ja nisam "taj",...moze me svako smatrat za sto god zeli, ja opet nisam "taj", jer ja ne zelim da budem "taj", al ako pruzim ruku i "iskreno se osmjehnem" ,   ne ocekujem pruzenu ruku, al ocekujem barem iskren klimoglav mater mu jebem.......sizofrena metafora samo meni poznata me krasi.Ona je osoba, nije bitno jeli muska ili zenska, bliza ili dalja,
nije bitno na koga sam mislio, i sta sam mislio, svaka usporedba sa bilo kim je nebitna i slucajna, nije bito ni sta se desilo, ovo sam morao napisat, sto bi stariji rekli( selektivno ih nabijem redom) mora negdje izac....nisam najpametniji niti sve znam, znam samo da sam se dosad u zivotu ovakav kakav jesam(sto bi mi stariji rekli- bez pojma) zajebao "NIKAD" puta....
( nikad puta bi rekla djecica...) nemam savjeta, ne dajem ih, ne znam kako je to biti u krivu i gubiti u zivotu pa da bih izvlacio luzerske pouke i smisljao savjete. savjete imaju "Stariji" koji su se puno puta zajebali u zivotu zato sto su bili savjetovani..... ja ponekad, i ne bas svakome, dajem prijedloge.......Mene ne prati luda sreca, mene rijetko sta prati, ja
sam taj koji prati,i pratim zdrav razum i podugo razmislim prije nego stogod uradim.....moguce da zbog toga mozda pocesto
vrlo dobro znam sta i zasto bas to radim.....mozda....ko ce znat....
dosta zasad.
kiselina se vratila u zeludac i srce kuca u ritmu balade.....
laku noc.

Cudno je to kako i oni tamo i ovi ovdje misle da je kod onih drugih bolje i ljepse.
Cudno je to kad mislis da je jucer bilo bolje ili gore, a sutra ko zna...danas ti zbrise da to skontas tek kad postane jucer...
Cudno je to da postoji nada a rijetko kad i motivacija.
Cudno je  to kako znamo da postoje stvari koje nas okruzuju a mi ih ne primjecujemo, i znamo da ih mozda nikada necemo primjetiti.
Cudno je i to da se nadamo promjeni , mada ni sami ne znamo kakvoj.
Cudno je ocekivati postovanje a ne znati postovati.
Cudno je ocekivati i da te vole, a ne znati voljeti.
Cudno je ocekivati uspjeh a ne znati za sto je on dobar i zasto ti uopste treba.
Cudan je osjecaj nadmasiti nekoga.
Cudan je osjecaj ne uraditi , a moci,  i znati da bi mnogi uradili da su mogli i imali priliku bar jednom u zivotu.
Cudno je vjerovati u napisano, i nanovo spoznavati da ima i nesto drugo.
Cudno je kako u haosu i nepovezanosti ima sklada.
cudno je zapocinjati recenice za sintagmom "cudno je"....
Cudno je sam sebi pisati u text editoru, i ocekivati da ce se utisnuti emocija u ovaj post.
Cudno je pisati post nakon mjesec dana i herojski ocekivati povezane misli a misliti o hiljadu stvari koje su se desile od proslog posta...

Cudno je a kao da nije......

Kako sam se vec hvalio da sam redovni nepratioc medija, i kako dosta toga saznam nakon dugo vremena,( ima ona "kasno marko na kosovo stigo" / spoznam neke stvari, i imam veze sa bezobrazlukom kao sto imaju markovi praunuci sa kosovskom bitkom koji su putovali avionom za singapur i preletili kosovo.....).
I tako , sjedim na poslu, i moj ahbab Taško, donese neke novine. Šuštanje novinskih stranica mi privuče pažnju. Pridružih se Tašanom.
Listam.
Između 15 novina koje su na stolu, uzoh neke , koje su kao jedne od ozbiljnijih.
Listam.
Srčem kafu.
Na jednom , ugledam neke poznate face, neke ljude koje znam , i neke sa kojima sam sarađivao i nekad nesto radio.
Ajd , pomislih, da procitam sta su to lijepo uradili.
Pročitah. Umalo se ne zalih onom istom kafom....


Neću da palamudim dalje, samo ukratko( da me Zemo ne kritikuje)

Neko dobije 300000, tristo hiljadaaaaa, tristo hiljada ba.....za dva projektica godisnje......
Neko dobije 750000 , sedamstopedeset hiljadaa..... za jedan projekat, koji je u principu nista drugo nego reprodukcija postojecih zapisa na nekim medijima( ne zelim da preciziram) koji su opet neki drugi ljudi izfinansirali i zavrsili od nekih tuđih fondova.
Neko kao privatna firma klepi u par projektica po 20000 ili 30000 hiljada, a u jednom velikom po 150000....stopedeset hiljada.....
i da se lista ne duzi, a mogla bi biti povelika.....
sve to finansira ministarstvo kulture.....
rezultati , mislim konkretni rezultati, su smijesni, da ne kazem nebitni, promocija vlastitih ega, klincenja ciji je duzi i veci, uspostavljanje parazitskog jet-set(đeš sjest) drustva, ili guzovača inkorporejted.
Ja ko levat poštovao tuđi "rad" i kao, znao bit tužan sa njima kad su mi  "neki od tih korisnika budžeta kulture" kukali, kako im je teško, kako su ne shvaćeni. Ja teški levat, kao pomagao, dzaba, pa reko , steta reko, ljudi se skolovali, ginu za kulturu, pa ajde da im i ja pomognem. kad ih svako jebe.
E pa od danas,( dobro jutro golema levatino) imam malo drugacije stavove.

Neko  sa 0, (slovima nula,nula nula ) sredstava tog federalnog budzeta kulture napravi nesto, sto je fenomenalno, i onako  don kihotovski, gine, i gori, da bi konstantno pokusavao sacuvati dostojanstvo ono malo ljudi koji imaju zdrav razum u  ovoj jebenom dijelu kvazi nam drzave, i pokuša bar donijeti tračak pozitive, nade , i napraviti dogadjaj, koji u sebi nosi "ono pravo" sto covjek treba dozivjeti, a to se moze dozivjeti samo  putem te "kulture" ili nekog vida umjetnosti.
Za takve, kojih se moze na prste izbrojati, očito nema mjesta u planu i raspodjeli federalnog budžeta. A što bi i bilo, kad očito tu vrijednost, niko ne želi da prepozna niti prihvati, jer jebiga, tu nema vip mjesta niti loža, nema Svip afterpartija, "IMT" -ima li mene tu, varijanti....itd..itd....
Nek nekog bude sramota.

Počeo sam pisati nepovezano.... ljut sam...... i glup.......

eee, kako covjek nekad moze biti levat.......bas ko dijete.......