Super je kada jedno "zato" sa lakoćom razoruža hiljadu "zašto", malo je `nako kad ono jedno "zašto" stane u gard protiv svih tih "zato", al` pravi dever nastaje tek onda kad se pojavi ono "zašto ne" koje, naoružano mudrošću đavola i hrabrošću samuraja , stane pred svako moje ubjeđenje i stav, spremno da ih jednim potezom sreže do korjena i poništi kao da ih nikad nije ni bilo.

"Autoimuni poremećaj je stanje koje se javlja kada imuni sistem greškom napada i uništava vlastito zdravo tkivo u organizmu." Što sam jači, osjećam se slabije,što sam stabilniji i sigurniji osjećam se nemirnije.Osjećam se kao zrno pijeska u pustinji obasjano toplim zrakama sunca, potajno priželjkujući oluju, koja bi ga na krilima pobješnjelog vjetra poslala negdje.... Neko je nekad rekao: "Brod u luci je siguran , ali to nije ono zbog čega je brod napravljen." Možda je vrijeme za nevrijeme? U sjećanje na Prim.dr. Hašima Muharemovića.

I dođe tako ponekad, niotkuda,nekakav impuls koji se zakači za određeni tren poslije kojeg počneš obraćati pažnju na tekstove u pjesmama (pa čak i onim stranim), počneš nazirati neke mudrosti u izlizanim i sto puta pročitanim citatima i u ,dotada, besmislenom počneš zapažati smisao, kad shvatiš da razumiješ i kad sve to sam sebi pokušaš objasniti i u tome uspiješ taman toliko da budeš zadovoljan. Možda je vrijeme da raspustim vrtloge misli da lutaju kamo god požele. Možda neki od njih pređe rub razuma ,strovali se niz liticu, u ponor iskušenja, i u trenu kad udari od tlo zvano zadovoljstvo, raspe se u hiljade sitnih komadića, formirajući putokaz koji će pokazati smjer ka nekom novom putu kojim će biti lijepo koračati...